Rad u svjetlu socijalnog nauka Crkve

Tekst u kojem polaznica pilot programa “fra Špiro Marasović” promišlja o ljudskom radu, tekst koji je proizašao kao rezultat ove edukacije i Margaretinog posvećenog sudjelovanja u istome…

Margareta Kujundžić

Rad je nužan za čovjeka i njegovo postojanje. Preko  rada se čovjek ostvaruje, napreduje i pridonosi razvoju društva u cjelini. U Knjizi Postanka Bog nalaže ljudima da sebi podlože zemlju i njome gospodare, što  podrazumijeva fizički i intelektualni rad. Budući da i sam Bog, od kojeg proizlazi sve dobro, daje ljudima prirodna bogatstva i resurse za rad, znači da je rad dobar za čovjeka. U početku, rad nije bio nešto od čega su ljudi bježali ili što su smatrali mukom. Međutim, svjedoci smo da ljudi rade samo da bi preživjeli i najčešće se ne osjećaju ispunjenim. Poslom koji obavljaju ne ostvaruju svoj puni potencijal, plaćeni su neproporcionalno količini rada i osjećaju se kao robovi. Čovječanstvo nikada nije bilo u većem usponu, a nikada nije bilo više potlačenih, siromašnih i iskorištavanih ljudi. Što se to dogodilo s Božjom namisli za rad i kako se vratiti na početak?

Radom se čovjek razlikuje od ostalih bića. Svojim radom čovjek osigurava, odnosno trebao bi moći osigurati, svojoj obitelji i sebi dostojanstven i pristojan život. Rad je širok pojam i obuhvaća „svako čovjekovo djelovanje bez obzira na značaj i okolnosti tog djelovanja“. Važnost rada  ističe se i u primjeru svete obitelji. Isus je postao sličan nama i većinu svoga života je proveo u svojoj tesarskoj radionici. Tijekom vremena, čovječanstvo je uznapredovalo i rad je omogućio društveni, kulturni, znanstveni i ekonomski razvitak. Ono što je još važnije rad sa sobom mora donijeti i moralni napredak. Jedino će tako rad služiti čovjeku, inače će čovjek postati rob rada i izgubiti svoju identitet i postat će sredstvo. Problem je nastao kada je cilj rada postala dobit, a ne čovjek. Došlo je do iskrivljenja Božjeg nauma. Ljudi su počeli iskorištavati druge kako bi imali zaradu i osigurali sebi dobar život na račun sebi podređenih. Vrijednost osobe počela se mjeriti u materijalnoj mjeri, a duhovna dimenzija čovjeka i rada se gurnula pod tepih. Upravo je to greška kapitalizma, sustava koji trenutno vlada.  Čovjek je postao sredstvo.  Došlo je do umanjenja ljudskog dostojanstva, neravnomjerne raspodjele bogatstva, iskorištavanja radnika, bijednih plaća i nezaposlenosti.  S jedne strane, ljudi žive u udobnosti i izobilju, a s druge strane ljudi umiru od gladi. Vrijednost se ljudskog rada ne mjeri po novcu ni po količini obavljenog posla već mu vrijednost daje čovjek. Pravedna plaća za radnika koji ima obitelj je ona koja  osigurava dostojanstvo i budućnost obitelji, a da supruga ne mora preuzeti neki rad izvan obitelji. Danas je jako izražena emancipacija žena u društvu. Današnje društvo nudi ženama da na prvo mjesto stave svoju karijeru i da ostvare svoju financijsku slobodu. Međutim, iako to primamljivo zvuči, nije dovoljno da bi se žena ispunila. Kao što je više puta naglašeno, cilj i vrijednost  rada nije novac, nego opće dobro. Rad mora omogućiti čovjeku osobni napredak. Prava promocija žena će početi kad se bude poštovao rad žene u domaćinstvu, brizi za obitelji, odgoju djece u kojem kao majka ima nezamjenjivu ulogu. Posao kojeg žena obavlja ne bi ju trebao odvlačiti od njezinog obiteljskog poslanja. Ljudi su sposobni razumno i odgovorno se koristit bogatstvima koja su im dana te planirati i organizirat rad prema potrebama društva i država.  Profit ne bi trebao ići pojedincu, nego se preusmjeriti u poboljšanje radnih uvjeta, plaća i daljnje ulaganje u posao. Čovjek ne bi trebao imati osjećaj da radi za drugoga, već da radi za sebe i za druge na dobrobit svih jer je on sutvorac budućnosti. Radnici trebaju imati pravo na odmor, zdravstvenu zaštitu i radni ambijent koji ne ugrožava fizičko zdravlje i moralni integritet. Radnici se trebaju udruživati u sindikate kako bi se zaštitili i međusobno si pomagali. Također, treba postojati zdrava konkurencija i zdrava radna atmosfera. Rad i zarada se ne bi smjeli koristit protiv drugih, već bi se trebala poticati različitost, otvaranje novih radnih mjesta i razvitak društvene zajednice. Jako je bitno podržavati lokalna poduzeća i međusobno biti podrška jedni drugima. Poticat druge na stvaranje i pokretanje vlastitog obrta. Problem s kojim se danas suočavamo je izumiranje sela i neobrađena zemlja. Hrana je nužna za život. Prema tome, poljoprivreda je najvažnija grana gospodarstva. To je najvidljiviji način izvršavanja Božje naredbe da zemlju podlažemo sebi. Treba poticati vrijednost poljoprivrednog rada. Možemo se prehraniti samo od svoje zemlje i od svoga rada umjesto da uvozimo tuđe i bacamo svoje. Zato treba kupovati lokalno i podržavati domaću proizvodnju.

Rad mora biti podređen dostojanstvu čovjeka i čovjek isključivo mora biti subjekt i cilj rada. Rad treba biti na dobrobit svih, a ne pojedinaca. Čovjek se ne smije iskorištavati kako bi se povećao ekonomski probitak. Cilj je rada prvotno čovjekovo ostvarenje kao osobe.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Docat Centar Split           

OIB: 48518816162 

IBAN: HR4023900011101325123 (HPB)

%d blogeri kao ovaj: